Discussione:Nicola Tavelić

La Categoria:Religiosi croati e non necesitta - perche e anche Categoria:Francescani croati. --Josinj (msg) 14:29, 28 feb 2011 (CET)

Zemljo moja krvlju orošena mila majko suzam' urešena ti otari svoje suzno lice pa poslušaj cvrkut lastavice. Ona novo proljeće ti javlja evo tebi povijesnoga slavlja evo tebi radosti i sreće iz grobova poniknulo cvijeće. Evo tebi zore novih dana procvjetale kosti velikana davor moje gusle javorove probudite stare vitezove sve biskupe, bane i knezove. Probudite lava Tomislava Krešimira i s njim Zvonimira zmaja ljutog Zrinovića bana Petra Zrinskog, Krstu Frankopana. Podignite stare krajišnike te stoljetne naše mučenike sve serdare, stare kapetane sve prvake pjesmom opjevane. Dignite mi Mijata Duvnjaka i plejade ostalih junaka nek' se bude mrtvi velikani mučenici znani i neznani. Što su vijekom na braniku bili za križ časni svoju krvcu lili za križ časni i zlatnu slobodu a na ponos junačkome rodu. Da sam vila i da imam krila letio bih preko sinjeg mora do pod prozor papinoga dvora svetom ocu donijeti glase da stoljetno slavlje priprema se. Svetog Petra malena su vrata da sad prime sinove Hrvata jer i mrtvi sa živima kreću podijeliti zajedničku sreću. Da se ovdje skupa veselimo lovor-vijencem sveca uresimo našim mrtvim ovo je priznanje za stoljetnu patnju i stradanje svemu rodu ponos je i dika da imamo sveca mučenika. Prvog sveca javno proglašena naše krvi i našeg imena svetog Niku roda Tavelića od starine dičnoga plemića. Pjesmo moja mukom začinjena digni njega na naša ramena da ga cijelom svijetu pokažemo i tajne mužića otkrijemo. On je dika svoga Šibenika rodila ga junakinja majka dojila ga mlijekom od junaka pa ga rano u samostan dala svoje čedo Bogu žrtvovala. Stari Bribir ponosi se time da je Niko povezan s njime tu je Niko zavjet položio za boj ljuti tu se pripremio. Disciplina i pokora teška spremiše ga za djela viteška u to doba Bosna je u muci Božje stado razgone joj vuci. Pa se ona u crno zavila dajuć' harač vjernih bogumila tko će opet zemlju obraćati tko li svoju krvcu prolijevati gdje su čete hrabrih vitezova braniti nam vjeru pradjedova? Tad u srcu malenoga fratra zapali se neobična vatra kad mu plamen iz očiju sinu teško svakom Božjem dušmaninu. Prve čete u boj sveti lete još da vidiš međ' njima plemića ljutog zmaja Niku Tavelića. Bože mili, divna li junaka pod uresom Kristova barjaka on ne nosi haljine od boja nego habit siromašnog kroja. On ne paše mača golemoga već križ goli Krista propetoga krunica mu sablja posjeklica molitva mu junačka desnica. Oštro koplje oko sokolovo samur-kalpak ime Isusovo hostija mu hrana i obrana kroz gudure bosanskih planina k'o da j' vitez dvanaest godina. On ob'lazi gradove i sela i junačka svud izvodi djela šireć' svetu vjeru katoličku sve na krunu misleć' mučeničku. Al' mu Isus tu priliku pruža tek u zemlji trnovitih ruža gdje je i on jade jadovao i krv svoju za nas prolijevao. S dopuštenjem višeg poglavara Niki želja ostvari se stara da on vidi svetu Palestinu Isusovu zemlju domovinu. Sad i ona u krvi se pjeni u njoj zulum čine Saraceni protivnici Isusove vjere oni oštre poduzimlju mjere. Obaraju crkve i oltare za istinu i pravdu ne mare i naš Niko ponosi se time što je lijepo zadobio ime u to doba čuvar svetog groba. Malo vrijeme, tek godina jedna a Niki se mirovati ne da on ne može sada boraviti kad se mora u samostan skriti. Na tisuću i još tri stotine devedeset i prve godine on iziđe iz svog samostana s još trojicom braće franciskana. Pa dopire na tržnicu glavnu zametnuti tu raspravu javnu divan čini silni efendija od sve zemlje veliki kadija. Kada fratar na sredinu skoči svi na Niku prevaljuju oči al' se junak nije uplašio već pred zborom riječ prihvatio. Čuješ mene, čestit efendija nas ne plaši sila ni orgija mi smo spravni za istinu mrijeti i svoj zavjet ispuniti sveti. A istina na ovo nas tjera da se prava očituje vjera recite mi u vaše izbore je li vas sumnje ikakve more? Vaša vjera baš nije s nebesa Isusova ne prizna čudesa vaša sila ne poštiva pravde provodite najgore nepravde. U crkve nam konje ugonite kopitima vjernike gazite jedne ste nam sramno porobili u pepeo druge pretvorili. Sveta mjesta Isusove muke pograbiste sva u svoje ruke do svetoga Isusova groba ne date nam ni u jedno doba. Prođite se zala i nevjere zlodjela vam prevršiše mjere već istinu pravu upoznajte pa kršćansku vjeru prepoznajte. U tom nasta metež i galama objesi ga! trgom se prolama tad kadija na noge se skoči pa se Niki unese u oči. Il' poreci što si rek'o sada il' ćeš teških dopanuti jada njemu Niko mirno odgovara oj kadijo, ti se prođi jara. Već saslušaj sad istinu cijelu i da znadeš odluku nam smjelu nijedan od nas ništa poreć' ne će to se tiče naše vječne sreće. Pa da vidiš bijesnih kurjaka kad zgrabiše četiri junaka četvoricu zemlji oboriše i batinom na mrtvo izbiše. Tu ih muče tri bijela danka glađu, žeđu more bez prestanka na svake ih nagonili muke vezali im i noge i ruke. Najveće im zadavali jade kad im sjekli meso na komade al' su oni srca junačkoga te ne svrću s puta početnoga. Pa dok svakog oguliše živa njima duša u veselju pliva očekujuć' mučeničku krunu oni svoje dušmane ne kunu. Već se za njih dobrom Bogu mole za njih svoje pokazuju bole kad četvrta zora osvitala na trgu se vatra rasplamsala. Mučenike opet izvodiše pa ih triput odru prikloniše al' ta vatra ne dohvaća fratra jer koji je stvorio nebesa sad na njima pokaza čudesa. Ali masa slijepa kod očiju vikom jari velikog kadiju pa on mahnu očim' na dželate a dželati namjeru mu shvate. Gole oni sablje povadiše mučeničke glave poletješe tu su nekad na pločniku starom i Židovi s poznatim žarom krv Kristovu zazivali na se dok im Pilat ne usliša glase. Što je Niko od Boga molio to mu Bog danas i udijelio pa mu davna ostvari se želja krvcu proli za svog spasitelja. Slavno završi započeto djelo ni danas mu ne zna se za tijelo jer im tijela noću zakopaše nikad braća za njih ne doznaše. Al' po smrti ovih mučenika mi dobismo prvog blaženika njega narod od davnina štuje i oltare njemu sagrađuje. On je mnogim na pomoći bio svetački je vijenac zaslužio kad smo eto i to dočekali mili rode, Bogu se zahvali. A ti Niko, divni mučeniče našeg roda prvi zaštitniče slavit će te i starci i djeca dok je Sunca i dok je Mjeseca. Slavit će te mila domovina nek' nam živi stara zadužbina ti nam čuvaj vjeru pradjedova i kolijevku junačkih sinova. Pa nek' djeca ovih novih dana slijede stope svojih velikana vama pjesma, meni čaša vina živjela nam naša domovina!